Uniforma ili odjeća koja govori

Konobari hotela Savoy u Londonu 1920 g., pumparice kao ženski bunt iz kojih se razvila uniforma konobarice i za kraj... borosane obuća koje je obilježila radni vijek mnogih žena u turizmu

Kroz vrijeme, te su se odore, uniforme, ili radna odjeća, ma kako ih zvali, mijenjali na isti način na koji su se mijenjala zanimanja ljudi koji su ih nosili. Neka su se od zanimanja u našem fokusu do danas razvila u zanimanja u turizmu, no valja se podsjetiti da su na put do današnje slave krenula iz domova kraljeva, plemića, vlastele.

DARIVANJE ODJEĆE POKRENULO SLUŽBENE UNIFORME
Kako se razvijao turizam, te su se počeli otvarati prvi hoteli i kavane, tako su junaci naše priče „selili“ iz privatnoga u javni prostor. I u javnom su prostoru isprva posluživali najveće uglednike, jer hoteli nekad nisu bili za običan puk. Iz tog se „nobel“ svijeta zadržala i dostojanstvenost današnjih zaposlenika u turizmu.
Radna je odjeća svoje povijesno putovanje počela iz – livreja. Prve uniforme, livreje, nosili su zaposlenici velikaških dvorova u 14. stoljeću. To je vrijeme kada su plemići svoje podređene počeli sve češće nagrađivati darivanjem zemlje, nakita i predmeta, a kasnije ponajviše odjeće. Tako i naziv te darovane odjeće, livreje, dolazi od francuske riječi livree što doslovce znači darovan. S vremenom se ustalio običaj da darovana odjeća služi kao manifestacija bogatstva plemića. Posluga ju je počela nositi kao znak zahvalnosti prema svojim gospodarima i čuvala ju u posebnim ormarima za livreju.
U 18. stoljeću u svijetu već počinju nicati preteče prvih hotela. Godine 1889. otvara se jedan od najslavnijih britanskih hotela, Savoy, koji je u City of Westminster u centralnom Londonu donio prvi lift, električna svjetla oko hotela, kupaonice u sobama opremljenima dotad neviđenom raskoši, s hladnom i toplom tekućom vodom. No, ovdje se i uvelike stvaraju trendovi u radnoj odjeći.

„Savoyem“ je u početku upravljao jedan od najslavnijih hotelskih menadžera svih vremena, Cesar Ritz, koji je 1906. otvorio vlastiti hotel, na londonskom Piccadiliyju. Čovjek koji je kasnije osnovao i školu za menadžere u hotelijerstvu, direktno je sudjelovao i u stvaranju povijesti radne odjeće u turizmu. Naime, u svoj je novootvoreni hotel uređen u stilu Luja XVI, doveo i slavnog šefa kuhinje Augustea Escoffiera koji je utjecao na kuharsku modu. U skladu s visokim standardima „Ritz“ hotela, svoje osoblje je poticao da radna odijela nose i van kuhinje i radnoga vremena, kako bi simbolizirali profesionalnost i dostojanstvo kuhara. Navodno je upravo zahvaljujući njemu u Englesku stigla i karakteristična kuharska jakna s duplim kopčanjem. Zanimljivo je primijetiti da se ta jakna, ranije kad je nastajala njena forma, razvila iz sasvim pragmatičnih razloga, kao uostalom, i većina kuhareve odjeće. Jakna na primjer ima duplo kopčanje jer se, s prekopčavanjem, jednostavno može „zamijeniti“ uprljana strana i sakriti mrlja. Dupli sloj tkanine od koje je sašivena tu je kako bi se tijelo zaštitilo od velikih temperatura kojima je izloženo, te od polijevanja vrućim tekućinama. Čak su i „pleteni“ gumbi koji će se naći na klasičnoj, tradicionalnoj kuharovoj jakni, čista pragma – kad kuhar obgrljuje vruće lonce, bolje je da nema plastične gumbe koji se mogu rastopiti.

Sve o radnoj odjeći konobara, konobarica, o tome koje značenje ima kuharska kapa i priču o nezaobilaznim borosanama, pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Turizam info br. 48 za veljaču/ožujak.